Danas se navršava 830 godina otkako je Kulin ban objavio Povelju kojom se regulišu prava dubrovačkih trgovaca koji su se tada kretali teritorijom Bosne, a “Povelja Kulina bana” ujedno je i najstariji sačuvani dokument pisan u Bosni i Hercegovini.
“Povelja Kulina bana” napisana je 29. avgusta 1189. godine, pisana je bosanskim književnim jezikom, ćiriličnim pismom bosančicom i latiničnim pismom na latinskom jeziku.
Radi se o dvojezičnom dokumentu što je dokaz da je namijenjen i onima koji nisu razumjeli bosanski jezik, a ujedno potvrđuje državnost Bosne i Hercegovine u 12. stoljeću te je prvi je bosanskohercegovački dokument upućen nekom stranom vladaru.
Vjerovatno ste ponekad čuli nekoga kako kaže “Od Kulina bana i dobrijeh dana” i pritom vas je zagolicala želja da saznate kako je ista nastala.
Zašto su ta vremena bila “dobra, stara” nije najjasnije. Kulin je bio bosanski ban koji je vladao najkasnije od 1180. godine do oko 1204. godine.
Ime Kulina bana nezaobilazno je u knjigama, ali se zapravo samo pretpostavlja kako je izgledao. Ne zna se ni zašto je bio toliko omiljen da se njegovo ime pominje do današnjih dana, a ne zna se čak ni gde je pokopan.
U narodnim predanjima ostalo je vjerovanje koje je poprimilo i mitske razmjere o “sretnim danima” i izobilju koje je vladalo u Kulinovo doba.
Objašnjenje možda treba tražiti u jednom istorijskom izvoru koji ipak jeste ostao iza ovog vladara – u “Povelji Kulina bana” izdatoj Dubrovčanima 29. avgusta 1189. godine. Ovim dokumentom, vladar Bosne je dubrovačkim trgovcima jamčio slobodu trgovine bez uobičajenih carina koje su važile u okolnim zemljama.
Od ovoga je koristi imalo i domaće stanovništvo koje je tako, po prvi put, dobilo trgovačka “vrata u svijet”. Ako je ovo tumačenje tačno, “dobra vremena” Kulina bana zapravo su se odnosila na Dubrovčane i moguće je da je izreka tamo i nastala.
